U ovom heksagramu trigram K´un je udvostručen, predstavlja bit materijalnog, zemlje, održavajućeg načela, upravo kao što Ch`ien, kad se udvostruči predstavlja bit stvaralačkog načela. Kun predstavlja žensko u kozmološkom smislu jer se čiste ženske odlike očituju u prirodi. Kao žilava, mračna i održavajuća moč zemlje, on je u suprotnosti s Chienom koji je blještavi izvor svijetla, sunce. Dopuštajući blještavoj moći sunca da djeluje na nju, moć zemlje rađa, njeguje i „dovodi do konca“ životno načelo koje nastaje kad se to dvoje sretne jedno s drugim na pola puta.

Napredak ustrajnošću kobile. Dobra kobila dopušta da je vode. Ona izdržava težinu tereta što ga na nju stave, podnoseći i ljude i stvari. Kad joj se pokaže put ona ide bez oklijevanja, budna i spremna da je se ispravi u skladu s voljom njezina gospodara. Ova slika ističe sposobnost prihvaćanja volje više sile koje je daleko od popuštanja preko volje. Ona ističe duh koji je voljan sljediti dobro.

Nadmoćni čovjek koji ima širokogrudni karakter nosi izvanjski svijet. To znači kako ne smijemo dopustiti sebi da nas uzrujava ono što se događa. Kad su ljudi nevjerni, ravnodušni ili bezosjećajni, trebamo pustiti svijet da ide svojim putem, a pritom me biti grubi, osvetoljubivi, ne slijediti strah niti zapasti u samosažaljenje. Ne smijemo si dopustiti da postanemo ukočeni zbog obrambenih nagodbi koje nas potiču da djelujemo ili reagiramo na određeni način. Ne smijemo zbog povrijeđenog ponosa ili dopustivš da nas se povuče u blato. Ne smijemo u mislima čvrsto odrediti druge kao svoje neprijatelje niti ih smijemo zaključavati u mentalno zatvor ili ih mentalno pogubiti. Moramo održati čiste misli, jasno razlučivati i održati otvoreno srce. Ako ostanemo nepristrani dajemo drugima prostora i vremena da se sami poprave.

Dio vještine prihvaćanja odnosi se na sposobnost puštanja da se stvari odvijaju tako da sebi dopustimo da nas ponese trenutak. Ostajemo usklađeni i tijekom zatvaranja, doba tame kad nas drugi počinju krivo shvaćati i zatvaraju se u sebe. S otvaranjima napredujemo, sa zatvaranjima se povlačimo. U povlačenju smo nevezani i slobodni. Nastavljamo ići svojim putem dopuštajući drugima da odu. Uistinu, dobiti ovaj heksagram predstavlja izazov za usavršavanje vlastite sposobnosti prihvaćanja, poniznosti i strpljenja.

Prva linija: Inje pod nogama. Inje se odnosi na sumnju u način na koji se događaji odvijaju. Kad sumnjamo u životni proces počinjemo nastojati preusmjeriti tijek događaja prema nečemu što nam je ugodnije. Trebali bismo prestati pružati otpor struji događa i vratiti se na put poniznog prihvaćanja te se osloniti na Nepoznato. Sumnja je inje koje prethodi ledu odricanja.

Druga linija: Ravno, kvadrat, veliko. Bez svrhe, no ništa ne ostaje bez napretka. Kao što se u geometriji ravne linije mogu spajati i stvarati kvadrate, a kvadratne površine mogu se spajati u kubuse, tako u svakoj situaciji postoje sirovi sastojci koji se mogu upotrijebiti kako bi se dao oblik stvaralačkoj zamisli, ništa ne treba dodati ni oduzeti. Održavanjem otvorenosti, naslućujemo prikladne reakcije i ono što poduzimamo ispunjava uvjete ispravnoga (iskrenost), četvrtastoga i velikoga (ustrajnost otvorena uma, nikad ne prelazeći granice pravednog i umjerenog pogleda na ljudske pogreške i nedjela). Takva je bit djelovanja koje možemo poduzeti, a koje je u skladu s kozmosom. Naši postupci moraju biti u skladu s načinom na koji djeluje priroda – potpuno prirodni i unutar okvira koje nameću prilike. Nenamjerno i iz nevinosti reći ćemo ili učiniti ono što nam pravednost i umjerenost nalažu. Šutljivost i umjerenost zaštitit će nas od pretjerivanja i od gubljenja nevezanosti, čime naš ego uključuje u nastojanje.

Treća linija: Skrivene crte. Osoba može ostati ustrajna. Ako si slučajno u službi kralja, ne traži posla, već privedi kraju. Ne trebamo brinuti hoće li se nekome svidjeti ono što govorimo ili ne, ili hoće li pohvaliti naša postignuća, već voditi računa da je ono što kažemo ili učinimo iskreno, skromno i važno. Taština – zanimanje za to kako nas drugi vide – nas odvraća s puta važnoga i ispravnoga namećući nam sebično razmišljanje. Primjerice, dok držimo govor više nas zanima što publika želi čuti nego važne pojedinosti o tome koju izlažemo.

Četvrta linija: Zavezana vreća. Nema krivnje, nema hvale. Naša djela potaknula su mračnu silu u drugome bilo našim pogreškama (kao što stoji u prethodnoj liniji), ili time što su nas krivo shvatili, što nije naša pogreška. Biti izoliran i neshvaćen znači biti u zavezanoj vreći. Trebali bismo izbjegavati izazivati tu silu frontalnim napadom na problem, što bi samo uzrokovalo mržnju i osvetu. Naše unutarnje stajalište trebalo bi biti neutralno, ne gajeći ni negativne ni pozitivne osjećaje.

Peta linija: Žuta podsuknja donosi najvišu sreću. U komentaru na ovu liniju stoji „neupadljivo ukrašavanje“. To simbolizira vrlinu koja se ne vidi. Slijedimo i činimo dobro bez pomisli hoće li to drugi zamijetiti. Žuta boja simbolizira kako povjerljivost, tako i ono što je pouzdano i izvorno. To znači da razgovaramo s ljudima samo onda kad nas žele slušati, a povlačimo se kad to ne žele. Ponekad reagiranje na taj način uzrokuje da nas ljudi krivo shvate i misle kako nas je nemoguće razumjeti.

Šesta linija: Zmajevi se bore u polju. Njihova je krv crna i žuta. Kad osluškujemo svoje unutarnje strahove i dvojbe, napetost unutarnjeg sukoba, oslabljuje našu volju da ustrajemo u prihvaćanju. Kad više ne ovisimo o Nepoznatome, prisiljeni smo djelovati. To je opasan i razoran put.