Gaženje po tigrovu repu. Umiješati se kad bismo trebali ostati bez krivnje, izazov je sudbine ili „gaženje po tigrovu repu“. Tigar simbolizira sudbinu. Sve dok smo iskreni, savjesni, jednostavni i bez krivnje u svom vladanju, tigar nas neće ugristi. Međutim, ako samouvjereno i tvrdoglavo slijedimo krivi put kao onda kad pokušavamo stvoriti prilike koje će nam dati povoda da utječemo radije nego da im dopustimo da se razviju, ugrist će nas. Izazivamo sudbinu kad prekoračimo tu tanku liniju kako bismo rekli drugome što nije u redu s njim (ili njegovim stajalištem ili vladanjem). Moramo paziti da ne pretpostavimo, zato što imamo ispravno stajalište, kako imamo pravo na to.

Teške situacije uzrokuju neispravna stajališta i načine djelovanja što su se nakupili s vremenom. Naša je sudbina razriješiti te poteškoće ispravljanjem vlastitih pogrešaka. Nastojati izmijeniti situaciju tako što ćemo se hrvati s njom, slijepo joj se odupirati ili je odbaciti, znači izazvati sudbinu kao slijepog čovjeka. Moramo se pomiriti sa sporim, strpljivim vlastitim razvojem kako bismo obrnuli smjer koji smo već uspostavili. Nastojati ih sve svladati odjednom ludo je odvažno; situacija će se popraviti samo do one mjere dokle se mi sami popravimo na trajni način.

Nadmoćno čovjek razlučuje između visokog i niskog. To znači kako prihvaćamo stegu i strpljivost koji su potrebni kao sredstva za popravljanje naših loših odnosa s drugima. Umjesto da poslušamo sažalijevanje, nestrpljivo naglašavanje svojih nižih poriva koji u izvanjskim okolnostima traže smjernice za djelovanje, trebali bismo se usredotočiti na otkrivanje sebičnosti i pogrešaka koje su dovele do tih poteškoća. Te poteškoće o kojima se govori na drugim mjestima u I chingu nazivaju se parnicama. Parnice su nastavak unutarnjih sukoba s drugima koje su posljedica usvajanja grubih, osvetoljubivih ili nestrpljivih stajališta. Parnice se uvijek javljaju kad dignemo ruke od ljudi držeći ih beznadnim. One su očite u svakom djelovanju koje uključuje situaciju u kojoj nam ljudi silom pokušavaju dokazati da postoje (ili obratno). Te se parnice pojavljuju zato što nismo uistinu pustili te osobe. Umjesto toga, mi nadziremo njihovo ponašanje ili stajališta. Nastojimo ih kazniti što su bespravno upali u naše vrijednosti, povrijedili naš ponos ili ranili našu taštinu. Kad uistinu pustimo te ljude da idu, započinje iscjeljenje, a parnice se stišavaju. Tek tada je moguće imati stvaralački odnos.

Prva linija: Jednostavno ophođenje. Napredak bez krivnje. Napredujemo sve dok ostajemo nevezani i oslobođeni sebičnih misli, ali trebali bismo biti na oprezu kako ne bismo poželjeli ponovno zadobiti izgubljene povlastice. Takve želje uzrokuju nemir i ambiciju da se silom napreduje ili da se zaključe situacije. Trebali bismo ostati zadovoljni sporim napredovanjem i ne dopustiti želji da napreduje ili nastoji završiti situaciju kako bi utjecala na naše stajalište. Ispravno vladanje uvijek je ponizno prihvaćanje situacije onakve kakva jest; otpuštamo svaki srdžbu, nelagodu ili razočaranje koje možda osjećamo zbog dugog vremenskog razdoblja koje je potrebno za postizanje cilja.

Druga linija: Koračanje glatkim, ravnim putem. Ustrajnost… donosi sreću. Trebali bismo se osloboditi unutarnjih sukoba, uvijek postavljajući pitanja: „Zašto je ovo moja sudbina? Što mi je činiti?“. Trebali bismo izbjegavati opasnost da izazivamo sudbinu otvorenim napadima i izražavamo nezadovoljstvo situacijom kakva jest. Oprezno ostati nevezan znači koračati glatkim, ravnim putem.

Treća linija: Jednooki… Tigar ugriza čovjeka. Nesreća. Kad samouvjereno mislimo kako možemo pobijediti sudbinu agresivnim nastojanjem, zasigurno ćemo doživjeti neuspjeh. Bezglavo juriti naprijed jamči susret s propašću. Čak i ako smo u pravu, ne bismo trebali zauzimati snažan položaj. Nužno je zauzdati slijepu ambiciju i ne upotrijebiti moćna sredstva. Umjesto toga, trebali bismo se osloniti na povoljno djelovanje prirode koja ispravlja situaciju. Što je ispravniji naš položaj, to moramo postati skromniji.

Četvrta linija: On gazi po tigrovu repu. Pozornost i oprez na koncu će dovesti do sreće. Opasan pothvat je misliti kako se moramo umiješati i odagnati katastrofu ili neželjene posljedice. Miješati se znači namjerno bezglavo juriti. S uplitanjem ega najbolje se borimo nastavljajući dalje sa svojim priučavanjem, vjerujući da će nam daljnje prosvjetljenje pomoći da svladamo opasnost koja se javlja zbog sumnje u ispravno vladanje.

Peta linija: Odlučno ophođenje. Ustrajnost uz svjesnost o opasnosti. Ovo znači da ne trebamo biti ni pregrubi ni premeki. Odlučnost ne smije biti pomiješana sa srdžbom, osjećajem osvete ili krutosti, zbog kojih gubimo svoju skromnost. Opasnosti se izlažemo kad samouvjereno razmišljamo što bi ljudi trebali učiniti. Takvim razmišljanjem zadiremo u njihov duhovni prostor. ne samo da oni osjećaju naš osjećaj više vrijednosti, naše nadziranje ih sprječava da učine ono što je ispravno vlastitom voljom. Do toga dolazi zato što je protiv unutarnjeg dostojanstva osobe da ona poslušno zadovoljava zahtjeve drugih ljudi. Naša je dužnost uistinu pustiti ljude da pronađu svoj vlastiti put ispravnog djelovanja.

Šesta linija: Promatraj svoje vladanje i odvagni povoljne znakove. Kad se sve ispuni stići će najveća sreća. Kad smo ispravno ustrajali unatoč izazovu vremena, možemo biti sigurni u sreću. Kad smo ispravno ustrajali unatoč izazovu vremena, možemo biti sigurni u sreću. Ova se linija često odnosi na izlazak iz opasnosti, osobito opasnosti sumnje, ambicije, nemira ili neskromnosti – opasnosti koje su posljedice brige, želje ili dopuštenja sebi da nas zanese ponos. Potaknuti tim osjećajima vratolomno se nastojimo osloboditi poteškoća čime ih samo pogoršavamo ili činimo još opasnijima po našu ravnotežu.