Besmrtnost je nedostižna težnja od postanka čovječanstva. Iako se životni vijek u posljednjih 100 godina udvostručio, to čovjeka nije spriječilo u njegovoj potrazi za vječnim životom. Strah od smrti natjerao je gotovo sve civilizacije da je pokušaju spriječiti ili barem prevariti. U narodu su se tada pojavile priče o tzv. eliksiru života poznatom kao magični napitak koji onome koji ga pije daje vječni život i vječnu mladost.

Drevna Grčka

U drevnoj Grčkoj ulogu eliksira života pripala je ambroziji. Ambrozija se smatrala nektarom bogova koji se dobiva iz rogova svete kote, pomajke vrhovnog boga Zeusa. Vjerovalo se da ambrozija liječi bolesti, diže ljude iz mrtvih i sprječava smrt kao takvu. Povjesničari su došli do zaključka da je ambrozija zapravo bila med iako grčki pjesnici navode kako je bila devet puta slađa od meda.

Drevna Kina

U drevnoj se Kini vjerovalo da eliksir života leži u živi i njezinim varijacijama. Kemijsku nestabilnost žive kemičari su povezivali s njezinim duhovnim značajem.  Ova su se vjerovanja pojavila za vrijeme dinastije Qin koja je Kinom vladala između 221. i 206. godine prije Krista, a kasnije se u vezu s besmrtnošću dovode gljive Lingzhi koje se i danas koriste u kineskoj medicini.

Drevna Indija

U drevnoj Indiji prakticirala se ayurvedska rasayana, prva inačica alkemije. U prijevodu to bi značilo „znanost o živi“. Slično kao i kineska civilizacija i u Indiji se vjerovalo u korištenje žive u svrhu promicanja dugovječnosti. U narodnim se pričama osim toga spominje i fermentirano piće soma, koje daje besmrtnost. Recept se tijekom godina izgubio, ali vjeruje se da je bio baziran na mliječnoj masti.